jer kad ostaris niko ne kuca na tvoja vrata ni potok s ribama od srebra ni mlado zdrijebe vlazna oka ni jabuka u cvatu niko samo ja kad ostaris kao oblak u tvojo kafi doci cu u kromi kaputu i cut cu kad ti se moje ime omakne i krene polako sama od sebe posljednja suza za mene jedan za drugim vozovi polako prolaze kao i obicno stavit ces kacune i prozore cini mi se da mjesec ramazana pocinje pomalo je tuzno kada ostaris